Nakon održanog Smart Day-a u organizaciji Mreže, razgovarali smo s Markom Đuričićem, voditeljem pravnog tima Hrvatske pošte d.d.

Marko Đuričić

  1. Tema Smart Day događanja bila je „Primjena obrade prirodnog jezika u poslovnim procesima“. Kao uvodno predavanje, polaznici su imali prilike čuti više informacija o primjenama umjetne inteligencije u poslovnim procesima. Nakon predavanja održan je panel na kojem si, kao jedini pravnik među panelistima, sudjelovao u raspravi. Po tvom mišljenju, koja bi bila uloga pravnika u primjeni tehnologija koja se temelje na umjetnoj inteligenciji na poslovne procese?

Primjena NLP alata u poslovnim procesima je izrazito zanimljiva tema koja otvara vrata inovacijama i novostima u poslovnoj praksi. Međutim, korištenje NLP-a kao i svih drugih alata koji se oslanjanju na umjetnu inteligenciju (AI) sa sobom nosi određene izazove i rizike, kako pravne tako i etičke naravi.

Umjetna inteligencija

Primjerice, ako će „stroj“ zamijeniti čovjeka u obavljanju određene radnje i izvršiti to brže i preciznije, s tehnološko-razvojnog gledišta će se na to naravno gledati kao nešto izrazito pozitivno i poželjno. No s druge strane, što uopće znači „preciznije“ i je li strojna preciznost zaista uvijek bolja od ljudske nesavršenosti i spontanosti? Isto tako, ako „stroj“ koristeći algoritme donosi određeni zaključak o čovjeku pojedincu, primjerice o njegovoj naravi, karakteru, mentalnom sklopu i zdravlju, interesima i sl. je li takav zaključak i sud zaista pouzdan i je li takav algoritamski pristup spram individualnosti čovjeka uopće ispravan s ljudske strane?

Moje je iskreno mišljenje da su odgovori na ta pitanja u značajnom opsegu sadržani u lokalnim i međunarodnim pravnim propisima. Upravo stoga, ulogu, ako ne i dužnost pravnika vidim u aktivnom sudjelovanju u razvoju i implementaciji AI-a u poslovanju i životu jer su upravo pravnici jedna od profesija koje čine svojevrsni most između napretka i promjena s jedne strane te reguliranja pravila ponašanja sukladno društvenim normama koje su nastale kao rezultat razvoja civilizacije, s druge strane.

  1. Vlada Republike Hrvatske je pri kraju 2019. godine donijela odluku o uvođenju funkcije usklađenosti u pravne osobe kojima je Republika Hrvatska većinski vlasnik, stoga je i Hrvatska pošta d.d. uvela u svoju organizacijsku strukturu tzv. compliance funkciju. Kao voditelju pravnog tima, što ti se čini ključno za suradnju pravnog odjela i funkcije praćenja usklađenosti poslovanja?

Funkcije pravnog i compliance odjela u kompanijama su po meni u tolikoj mjeri isprepletene da se ponekad pitam zbog čega se uopće i radi na njihovom razlikovanju, osobito iz razloga što je pitanje usklađenosti poslovanja po meni prvenstveno „pravno pitanje“. Međutim, činjenica je da se u praksi na pravnike pretežito gleda kao na reaktivnu, a ne proaktivnu funkciju.

Točnije, pravnici se često angažiraju po potrebi i tek onda kada nastane problem ili nesigurnost. Svrha compliancea bi po meni bila uvesti proaktivni pravni pristup poslovanju, odnosno prepoznavati i rješavati probleme usklađenosti prije nego nastanu. Djelatnici pravnih i compliance odjela stoga po meni moraju ići ruku pod ruku, compliance educira i identificira potencijalne izazove, a pravnici ih rješavaju.

  1. Digitalna transformacija je pojam koji je zbog raznih izvanrednih okolnosti obilježava 2020. godinu. Mnoge kompanije prolaze kroz intenzivne poslove digitalizacije i transformacije poslovnih procesa. Na panelu se razgovaralo i o situacijama u kojima pravnici blokiraju određene projekte digitalne transformacije u koje je već uloženo dosta truda i vremena. Što misliš na koji način pravnici mogu pružiti pravni savjet da se projekt ne stopira, već da se pokušaju izbjeći ili smanjiti pravni rizici?

Moje iskustvo radeći kao odvjetnik i kao pravnik u velikoj korporaciji, pokazuje da se na pravnike redovito gleda kao na nužno zlo. Pravnici se stoga, kao što sam gore rekao, uključuju u projekte i procese ili tek kada problem već nastane ili na samom kraju projekta da samo „bace oko na dokumente“. Od kako radim pokušavam shvatiti razloge takvog generalnog stava prema pravnicima i došao sam do sljedećih zaključaka: pravnici nisu izravno value-adding profesija, odnosno klijenti i kompanije izravno ne zarađuju od pravnika, već se na taj dio gleda kao na „troškove“ pravnih usluga, te pravnici su si djelomično sami krivi za takav stav.

Naravno, nitko ne voli troškove i želi ih minimizirati koliko je god moguće, a o stopirajućoj naravi pravnika se itekako da raspravljati. E sada, tu dolazimo do srži problema, namjerno ne koristim izraz „izazov“. S jedne strane, ako se pravni odjel uključi u projekt u kasnoj fazi te ako pravni odjel uoči kritične rizike i nedostatke projekta i dokumentacije koje kompaniji/klijentu mogu prouzročiti probleme kao što su novčane kazne često i milijunske, zahtjeve radi naknade štete te u najgorim slučajevima i osobnu odgovornost, nezahvalno je od pravnika očekivati da nekritički „puste“ takav projekt iako im savjest i profesionalna etika nalažu da reagiraju.

S druge strane, pravnici se često ograđuju od onih stvari koje im nisu poznate, kao što su tehnologija i proces te se također često više bave lektoriranjem nego savjetovanjem pa se znaju upustiti u besmislene rasprave o pravopisu i načinu na koji je odredba sročena čak i ako je urednog sadržaja. Lagao bih kad bi rekao da se i osobno ponekad ne borim s tim profesionalnim deformacijama.

U svakom slučaju, najmanje poželjna situacija je kada pravnik samo ukazuje na rizike, a ne nudi rješenje. Idealan pravni savjetnik, po meni, je osoba koja je fokusirana na realizaciju projekta, poznaje proces i tehnologiju o kojoj savjetuje te pronalazi rješenja i načine kako specifičnu situaciju uklopiti u određeni pravni okvir. Isto tako, idealan pravnik bi trebao imati kontrolu nad svojim egom, što je priznajem i meni osobito teško i znati da uslugu savjetovanja pruža kompaniji/klijentu a ne sam sebi ili da impresionira druge pravnike. Takav pravnik po meni treba biti sastavni dio projekta, a ne njegov trošak i to od samog početka te štiti projekt od pravnih rizika. Smatram da se pomirenjem ranije istaknutih problema može stvoriti bolja veza između prava i poslovnog procesa te više spoznati iznimna važnost i vrijednost kvalitetnih pravnih savjetnika.

  1. Na panelu je bilo i govora o Općoj uredbi o zaštiti podataka (GDPR), kao uredbi koja se često spominje na IT događanjima kao teret u poslovanju. Iako GDPR regulira zaštitu osobnih podataka, kao temeljnog ljudskog prava, često u javnosti ima negativnu konotaciju. Pitanjima zaštite ljudskih prava, etikom i usklađenosti poslovanja se obično bave uspješne kompanije koje već dugo posluju. Je li može, po tvom mišljenju, GDPR usklađivanje predstavljati pravni izazov koji za poslovanje može dugoročno donijeti pozitivne poslovne rezultate i konkurentnu prednost na tržištu?

Po meni, pogrešno je promatrati GDPR kao teret ili zapreku poslovanju, GDPR je trenutna realnost koju treba poštivati. Istina, GDPR u određenom opsegu usporava i otežava poslovanje, ali se ne smije zanemariti činjenica da se radi o uredbi koja regulira temeljno ljudsko pravo na zaštitu osobnih podataka. Vrlo je opasno nečije ljudsko pravo smatrati teretom i zaprekom, osobito u današnje vrijeme kada su klijenti itekako dobro informirani.

Kako ja vidim stvari, tu nema previše mjesta za dvojbe: ako kompanija vodi računa o pravima svojih klijenata, iskreno ulaže trud u zaštitu i poštivanje njihovih prava te u tom smislu posluje transparentno pa čak i u slučaju opsežnije obrade osobnih podataka, klijenti će to prepoznati. Klijent koji se osjeća uvaženo i sigurno je zadovoljan klijent, a zadovoljan klijent se vraća i lojalan je. Suvišno je i spominjati da je fokus na zadovoljstvo klijenta jedini pravi recept za uspjeh kompanije.

  1. Iz ovog razgovora, mogli bismo zaključiti da pravnici, kao i vjerojatno svaka druga profesija, moraju dosta na raditi na sebi, usvajati nova znanja i vještine, prepoznavati svoje prednosti i mane te se prilagoditi tržištu. Koje edukacije ti najviše koriste u svakodnevnom radu te koje su, po tvom mišljenju, edukacije koje mogu pravnike pripremiti za pravne aspekte digitalne transformacije?

Ako izuzmemo edukacije o primjeni ključnih zakona koje većina pravnika primjenjuje u praksi kao što su Zakon o parničnom postupku, Zakon o trgovačkim društvima, Zakon o obveznim odnosima i sl., osobno se nastojim što je više moguće informirati o pitanjima kao što su liderstvo, HR prakse, upravljanje, razvoj i poslovna strategija. Poznavanje dinamike tržišta i gospodarstva samo po sebi traži još informacija o inovacijama koje nas čekaju u budućnosti.

Razgovarala: Marija Bošković Batarelo, LL.M. pravo i tehnologija