Od 1. listopada 2025. stupio je na snagu novi Zakon o pravnim osobama u vlasništvu Republike Hrvatske. Primjena zakona donosi duboku promjenu uloge statusno-pravnih odjela. Oni iz izvršitelja statutarnih i registracijskih postupaka prerastaju u strateške aktere značajno usmjerene na usklađenost i upravljanje rizicima u budućnosti. Što to znači za korporativne pravnike i kako se na vrijeme pripremiti?
Novi Zakon o pravnim osobama u vlasništvu Republike Hrvatske (NN 102/2025) predstavlja jednu od najvažnijih reformi korporativnog upravljanja državnim poduzećima u posljednjem desetljeću. Donosi novi regulatorni okvir koji redefinira odnose između uprava, nadzornih odbora i vlasnika, a posebno snažno zahvaća ulogu statusno-pravnih odjela. Dok su do sada ti odjeli bili ponajprije zaduženi za statutarne i registracijske poslove, sada se od njih očekuje aktivno sudjelovanje u provedbi vlasničke politike, transparentnom izvještavanju i nadzoru nad usklađenosti poslovanja.
Dosadašnje stanje
Tradicionalno, statusno-pravni odjeli u državnim poduzećima bavili su se poslovima izrade i izmjene statuta, vođenje registracija te provedba statusnih promjena poput spajanja, pripajanja ili prestanak. Fokus je bio na pitanjima identiteta i postojanja društva, što je predstavljalo važan, ali ograničen doprinos cjelokupnom sustavu korporativnog upravljanja.
Novo stanje
Novi zakon radikalno mijenja tu perspektivu. Statusno-pravni odjeli sada su dužni pratiti provedbu vlasničke politike, usklađivati interne akte s ciljevima koje određuje Vlada. Također, dužni su provjeravati raznolikost i neovisnost članova nadzornih odbora te osiguravati da izvještaji poduzeća budu transparentni i dostupni Ministarstvu financija. Njihova se uloga širi i na nadzor nad transakcijama s povezanim društvima, raspolaganje vlasničkim pravima te sudjelovanje u procesima statusnih promjena koje novi zakon propisuje.
U praksi to znači, primjerice, da korporativni pravnici više neće samo registrirati imenovanje članova nadzornih odbora, već će morati provjeriti ispunjavaju li kandidati kriterije neovisnosti i raznolikosti. Time analiza korportivnih pravnika prelazi iz formalne potvrde u strateški alat usklađenosti kojim se aktivno sprječava sukob interesa i štiti integritet korporativnog upravljanja.
Compliance ulazi na velika vrata
Najznačajnija novost je definiranje obveza funkcije praćenja usklađenosti poslovanja. Dok je ranijih godina u državnim poduzećima taj rad uglavnom proizlazio iz odluka, preporuka ili smjernica, sada je to propisana izričita zakonska obveza u Zakonu u čl. 52. st. 2. Uloga funkcije praćenja usklađenosti neće se svoditi samo na provjeru zakonitosti, već će biti usmjerena na osiguravanje da poslovanje bude u skladu s internim pravilima, ciljevima vlasničke politike te međunarodnim standardima.
U praksi to znači da su, u situacijama kada je uprava državnog poduzeća planirala transakciju s povezanim društvom, korporativni pravnici dosad uglavnom bili uključeni samo „formalno“ – kroz pripremu dokumentacije i provjeru zakonitosti postupka. Novi zakon zahtijeva više: pravnici moraju procijeniti je li transakcija u skladu s vlasničkom politikom, prepoznati moguće sukobe interesa te o svemu izvijestiti nadzorni odbor. Na taj način korporativni pravnik postaje važan akter u zaštiti interesa vlasnika i samog poduzeća.
Integracija ili poseban odjel – pitanje izbora
Otvara se i pitanje prilagodbe organizacije poslovanja u državnim poduzećima. Integracija funkcije praćenja usklađenosti u postojeće statusne odjele omogućuje brže korištenje postojećih resursa i stručnosti te je financijski manje zahtjevna. Međutim, rizik takvog rješenja jest da će već ionako opterećeni timovi, koje je potrebno dodatno educirati, biti nedovoljno učinkoviti u nadzoru i prevenciji rizika. S druge strane, osnivanje posebnih compliance odjela donosi specijalizaciju, veću institucionalnu neovisnost i dublji nadzor, ali zahtijeva vrijeme i dodatna ulaganja u ljude i procese.
Ako Pravilnik to ne uredi izričito, veličina, složenost i značaj poduzeća bit će određujući čimbenici u određivanju realnije opcije. Odluka je strateška jer određuje dugoročnu učinkovitost sustava usklađenosti i kvalitetu korporativnog upravljanja.
OECD standardi – međunarodni kompas
Hrvatska se ovim zakonom usklađuje s međunarodnim standardima. OECD-ove smjernice za korporativno upravljanje državnim poduzećima jasno naglašavaju važnost neovisnih nadzornih odbora, učinkovitih unutarnjih kontrola i redovitog, transparentnog izvještavanja. Uspostava compliance funkcija dio je međunarodnog standarda koji sve članice trebaju ispuniti. Time praćenje usklađenosti poslovanja prestaje biti samo nova nacionalna praksa i postaje međunarodna obveza podložna praćenju i evaluaciji.
Nova profesionalna pozicija korporativnih pravnika
Za korporativne pravnike ova transformacija znači novu profesionalnu poziciju. U tom kontekstu transparentno izvještavanje više nije samo zakonska obveza, nego i instrument odgovornosti. Ako se u godišnjem izvještaju izostavi ključna informacija ili ako se odluke uprave ne dokumentiraju na odgovarajući način, posljedice se ne svode samo na formalne primjedbe, nego i na reputacijsku štetu te moguće sankcije. Izvještaji korporativnih pravnika postaju sastavni dio objedinjene analize Ministarstva financija, a propusti postaju rizici za cijelo poduzeće.
Izazovi koji slijede
Provedba Zakona neće biti bez izazova. Bit će zahtjevno osigurati dosljednu provjeru kriterija neovisnosti članova nadzornih odbora i sprječavanje sukoba interesa. Postoji i rizik da statusno-pravni odjeli, zbog povećanog opterećenja, skliznu u staru ulogu administrativnog servisa umjesto strateškog partnera. Operativni izazovi uključuju uspostavu jasnih procedura, edukaciju kadrova i njihovu integraciju u postojeće sustave, uz stalni izazov pravodobnog izvještavanja. Financijski teret također neće biti zanemariv, osobito za veća poduzeća u kojima osnivanje zasebnih odjela zahtijeva dodatna ulaganja.
Vrijeme transformacije
Novi zakon državna poduzeća stavlja pred obvezu uspostave funkcije praćenja usklađenosti poslovanja, ali ostavlja prostor u odabiru organizacijskog modela. Pravnici specijalizirani za statusno pravo nalaze se u središtu te odluke jer upravo oni imaju znanje, iskustvo i institucionalni položaj potreban da se usklađenost poslovanja razvije u učinkovit alat upravljanja rizicima i jačanja transparentnosti.
U praksi to za državna poduzeća i njihove korporativne pravnike znači nekoliko koraka. Prije svega, statusno-pravni odjeli moraju redefinirati svoje prioritete. Umjesto da se fokusiraju isključivo na statutarne i registracijske poslove, trebaju početi razvijati interne procedure za praćenje usklađenosti poslovanja, uključujući izradu pravilnika, protokola i kontrolnih lista kojima se provjerava usklađenost odluka uprava i nadzornih odbora s vlasničkom politikom i zakonom.
Nadalje, korporativni pravnici trebaju proširiti svoje kompetencije. To ne znači napuštanje područja statusnog prava, već nadograđivanje vještinama iz usklađenosti i upravljanja rizicima. U praksi to podrazumijeva dodatne edukacije, suradnju s kolegama iz financija i revizije te aktivno sudjelovanje u kreiranju sustava unutarnjih kontrola.
Poduzeća istodobno moraju jasno odrediti svoj organizacijski model. Ako se odluče za integraciju poslova usklađenosti u postojeće pravne odjele, potrebno je osigurati dodatne resurse i alate kako bi pravnici mogli preuzeti novu odgovornost. Ako se pak ide prema osnivanju posebnih compliance odjela, tada korporativni pravnici mogu biti prirodni nositelji tog procesa jer već poznaju statutarnu i regulatornu logiku poslovanja, ali će trebati dodatnu izobrazbu i certifikate usklađenosti. Korporativni pravnici ne bi smjeli biti samo formalni potpisnici izvještaja, nego aktivni zagovornici dokumentiranja odluka, otvaranja komunikacijskih kanala s nadzornim odborima i redovitog izvještavanja prema Ministarstvu financija.
Novi pravilnik
Iako će Ministarstvo financija tek donijeti provedbene akte, poduzeća već sada trebaju razviti dva scenarija: jedan u kojem se praćenje usklađenosti poslovanja gradi unutar postojećih timova i drugi u kojem se uspostavlja poseban odjel. Na taj će način korporativni pravnici biti spremni reagirati kada okvir postane obvezujući i izbjeći kašnjenja u implementaciji.
Pitanje koje se sada otvara više nije treba li razvijati poslove praćenja usklađenosti poslovanja, nego tko će ih u državnim poduzećima nositi i kako će se dugoročno oblikovati.
Hoće li državna poduzeća ojačati postojeće pravne odjele ili razvijati specijalizirane compliance stručnjake, ovisit će o resursima, složenosti poslovanja i spremnosti na promjene u korporativnoj kulturi. Jedno je ipak sigurno: statusno pravo u državnim poduzećima od jeseni 2025. ulazi u novu fazu u kojoj forma više nije dovoljna – traže se odgovornost, proaktivnost i strateški doprinos.
